DEGENERATIVNE REUMATSKE BOLESTI – ARTROZE 

-Artrosis, Osteoarthrosis-
Može se čuti da je čovjek star toliko koliko su mu istrošene hrskavice. 
Čak i u stručnim, liječničkim krugovima smatra da je artroza, posebno u malim zglobovima šaka “normalna pojava u starijoj dobi” kao posljedica istrošenosti tkiva.
Zato se artrozama kod osoba starijih od 65 godina posvećuje premalo pažnje.
Istrošenost hrskavica, ali i ostalih struktura zglobova šâka trebali bi pratiti u sklopu savremenih antropometrijskih, biomehaničkih i tehnoloških otkrića i pokazatelja. Nema pouzdanih pokazatelja da godine i starost obavezno znače artrozu.

Degenerativnim bolestima zglobova (artroze) bit je u propadanju hrskavice i mogu se razviti u bilo kojem zglobu, ali su najčešće u šaci, kuku i koljenu. 
Artroza se pojavljuje poslije 40. godine, a nakon 55. povećava se geometrijskom progresijom. Te su bolesti vrlo učestale, prije svega zbog sve dužeg životnog vijeka, ali im pridonose i štetni utjecaji iz okolice te suvremeni nezdravi način života. Do 45. godine češće su žrtve muškaraci, a nakon 55. žene.

Artroza zahvaća hrskavicu oko zgloba, sinovijsku ovojnicu i vezivnu hrskavicu (koljena, kuka ili ruku), koja se u normalnim okolnostima "troši" kretanjem, ali i neprestano obnavlja. 
Kod artroze obnova je sporija od trošenja: vlakna hrskavice slabe i na kraju nestaju. Time dolazi do promjena u kostima: kost zbog mjestimičnog taloženja mineralnih soli postaje čvršća i nastaju izrasline (osteofiti).

Nabrojaćemo najčešće slučajeve osteoartroze:

  • Osteoartroza šake

  • Osteoartroza koljena (Osteoarthrosis genus, Gonarthrosis)

  • Osteoartroza kuka (Osteoarthrosis coxae, Coxarthrosis)

  • Osteoartroza stopala (Osteoarthrosis pedum)

Simptomi

Vidi sedam kriterija za prepoznavanje reume.

Bol je najčešći i najvažniji znak artroze: pojavljuje se na početku pokreta zgloba (recimo, hoda), a potom se smanjuje.

U hrskavici nastaju sitne pukotine, koje postaju sve dublje, pa pojedini komadići hrskavice počnu i otpadati s kosti, dok naposljetku ne propadne sva, pa se dodiruju dvije ogoljele kosti. Zglob više nije pokretljiv, niti se može opteretiti. Odlomljeni komadići hrskavice plivaju po zglobnoj šupljini pa mogu nadraživati zglobnu čahuru, što uzrokuje prolaznu reakcijsku upalu, ili pak zakočiti zglob pri nekom pokretu, ne dopuštajući dalje pokrete ("blokada zgloba").

Znak uznapredovalih degenerativnih promjena su cistične šupljine što nastaju zbog propadanja koštanog tkiva.

Razvojem bolesti pokretnost zgloba je sve manja.

Bolest se razvija sporo i gubitak pokretljivosti je postupan, ali, nažalost, nepovratan.

Izobličenja u području zgloba mogu nastati zbog njegova promijenjenog oblika, odebljanja zglobne čahure ili izljeva tekućine u zglob.

Škripanje pri kretanju je uzrokovano trenjem neravnih površina zglobne hrskavice.

Zglob s vremenom postaje labav (nestabilan), a kržljaju i mišići.

Konačna slika artroze je deformacija zgloba.

 

Dijagnostika

Dijagnoza se zasniva prvenstveno na pacijentovom opisu tegoba i kliničkoj procjeni liječnika. Važno je otkriti o kojoj vrsti boli je riječ i kada se javlja.

Pored kliničkog pregleda važno je uraditi laboratorijske i rengenski nalaz. Laboratorijske analize krvi i mokraće su u granicama normale a rendgenski nalaz zavisi od stadijuma bolesti. U početnom stadiju bolesti rendgenski nalaz je uredan a kasnije se vide promjene na zglobu u smislu suženja zglobne pukotine i pojave koštanih izbočenja na zglobnim tijelima (osteofiti ).

Klinička slika je karakteristična za svako zglobno područje. Zajednički simptomi su, dakako, bol i otežano pokretanja zgloba, a među objektivnim znacima su krepitacije (škripanje) pri kretnjama u zglobu te u kasnijem stadiju atrofija pripadnih mišića.

Klinička slika nije uvjek u saglasnosti sa rendgenskim nalazom osteoartroze.

 

Liječenje i terapija

Artroza se ne može izliječiti, ali može se poboljšati kvaliteta života pacijenta: ukloniti bol, smanjiti otečenost, održati pokretljivost zglobova. Na prvom je mjestu kineziterapija (rasteretne vježbe), što poboljšava pokretljivost zglobova, potiče procese obnavljanja hrskavice, jača mišiče i povećava stabilnost zglobova. U jednostavnijim slučajevima pacijent može vježbati sam, ali obično se to radi uz pomoć fizioterapeuta, prema liječničkoj preporuci.

Fizikalno liječenje uključuje i liječenje vodom te različite elektroterapijske postupke.


Primjenjuju se lijekovi za ublažavanje boli i protiv sekundarnih upalnih promjena, te lijekovi koji smanjuju napetost mišića.

Fizikalna terapija degenerativni reumatskih oboljenja zglobova koristi razne fizikalne procedure koje imaju cilj da poboljšaju lokalnu cirkulaciju zahvaćenog zgloba, uklone mišićni spazam i bol te tako postignu poboljšanje funkcije zgloba. Koriste se sljedeće procedure:

  • Terapije strujom (Interferentne struje, Dijadinamske struje, Galvanizacija, Kratkotalasna dijatermija i dr.) ,

  • Procedure terapije toplotom (parafinske kupke, parafinske obloge, krioterapija) 

  • Procedure svjetlosne terapije (Infracrvena lampa- Sollux, Bioptron lampa, Laseroterapija upotrebom biostimulativnog lasera)

  • Medicinska gimnastika – kineziterapija u vidu aktivnih vježbi u dvorani i vježbe u vodi –hidrokineziterapija . Vježbe u rasteretnom položaju u dvorani kao i hidroterapija u bazenima dovode do povećanja pokretljivosti zgloba, smanjenja bola, relaksacije,  jačanja mišića i korekcije položaja tijela.

U težim slučajevima može biti potreban i hirurški zahvat.

Zamjena bolesnog zgloba umjetnom protezom pokazala se uspješnom, posebino kod nosećih zglobova (kuk i koljeno).

Cilj hirurškog zahvata može biti samo ublažavanje boli, npr. "brušenje" izbočina (ispravljanje krivih položaja), čime se smanjuje pritisak na koštanu srž ili snopove živaca (kao što je ponekad slučaj kod vratne artroze).

Novost koja se ispituje u brojnim istraživačkim centrima je presađivanje hrskavice: minimalno invazivnom kirurškom tehnikom zamjenjuje se istrošena hrskavica novom, laboratorijski uzgojenom i biokompatibilnom, bez opasnosti odbacivanja. Još nije u potpunosti u praksi.


Prevencija
Kako spriječiti artrozu?

  • Održavanjem idealne težine. Na primjer, u slučaju da je tjelesna težina 20% veća od idealne, rizik od artroze koljena dvostruko je veći. Suvišni kilogrami opterećuju zglobove kičme.

  • Vježbanjem. Preporučuje se gimnastika za pokretljivost zglobova i jačanje mišićnog tonusa: vježbe istezanja i klasične vježbe zagrijavanja, najmanje triput sedmično. U slučaju artroze ruku, korisna je jednostavna vježba poput stezanja gumene loptice.

  • Preporučuje se  prehrana bogata voćem, povrćem i Omega 3 masnim kiselinama (ima ih u plavoj ribi), mogu smanjiti upalu zglobnih tkiva.

  • Promjena klime: najbolja je suha klima - vlaga i nagle promjene vremena dovode do pojave boli.

Faktori rizika

Neki poslovi i sportovi loše djeluju: zato se govori o "nogometaškom koljenu", "teniserskom", ili "bokserskom laktu", "klavirskim prstima" ili "kamionskoj kičmi".

Vrlo je važno spriječiti trošenje zgloba prekomjemim "korištenjem".

Već smo naglasili da ne treba zaključiti da je neaktivnost poželjna. Naprotiv, ukoliko niste fizički aktivni mišići će oslabiti, što će dodatno opteretiti zglobove. Zaključak: neophodno je pronaći pravu mjeru.

Naglašavamo neki položaji su štetni: dugotrajno sjedenje u nepravilnom položaju, na primjer za radnim stolom.

I neke metaboličke, hormonalne, upalne ili traumatske promjene, kao npr. šećerna bolest, mogu pospješiti pojavu artroze.