Fizijatrija je liječenje prirodom, odnosno prirodnim agensima.

Fizijatrija  

Rehabilitacija je povratak organizmae u osnovno stanje.

Najgora je kletva: Da bog da imao pa nemao.

Rehabilitacijom pokušavamo povratiti neke od sposobnosti koje smo izgubili.

Potencijal rehabilitacije odražava ukupan zbir sposobnosti svih sistema tijela procijenjenu u odnosu na sumu nesposobnosti.

Fizikalna terapija
Fizikalna terapija koristi razne oblike fizičke energije (svetlost, zvuk, magnetizam, elektricitet, toplotnu energiju, mehaničku...) u cilju lječenja oboljenja, povreda i njihovih posljedica. Pri tome se pojedini oblici fizičke energije koriste pojedinačno ili kombinovano, prema potrebi uporedo sa medikamentoznim ili hiruškim lečenjem.
Fizička energija prelazi iz jednog oblika energije u drugi, prema zakonu o održavanju energije, a njeno biološko djelovanje manifestuje se lokalnim promjenama u tkivu ili opštim reagovanjem celog organizma u zavisnosti od:
· Kvaliteta ,odnosno vrste primenjene fizičke energije
· Kvantiteta, odnosno trajanja i inteziteta delovanja 
· Mjesta djelovanja, tj. površine, opsega i vrste tkiva,
· Stanja u kome se nalazi organizam ili pojedina tkiva, sposobnosti i mogućnosti reagovanja (stanja oboljenja ili povrede, starosti, osetljivosti, adaptacije ...)
Promjene koje možemo očekivati posle primjene određenih procedura fizikalne terapije su poboljšanje cirkulacije, ishrane i trofike tkiva, samim tim sprječavanje zastoja krvi i otoka tkiva. Mogu se ubrzati i regenerativni procesi, kako u pogledu anatomske i fiziološke tako i funkcionalne regeneracije.

Čovjek je od davnina znao za korisno djelovanje pokreta na mnoga stanja i tjelesne tegobe.

Blagotvorno djelovanje vježbi uočili su stari Grci, Egipćani i Kinezi.

Hipokrat je u svojim djelima isticao značaj i korisni učinak vježbi uz primjenu masaže.

U Kini se 2700 godina prije nove ere pojavila knjiga «Kong-fu» (iskustvo čovjeka), u kojoj se ističu elementi terapijske gimnastike i njenog utjecaja na organizam.

Liječnik i filozof Avicena u svojoj knjizi «Kanon medicinskih znanosti» posvećuje pozornost terapijskoj gimnastici.

U Europi u 18. stoljeću Ling, osnivač moderne medicinske gimnastike, osnovao je prvi zavod za «medicinsko vježbanje» u Stockholmu. Tzv. «Švedska terapijska gimnastika» dugo je bila prisutna u mnogim zdravstvenim ustanovama i centrima. Još i danas se većina terapijskih sprava i pomagala zovu švedska klupa, švedski stol, švedske ljestve i dr.

U 19. stoljeću razvija se primjenjenja medicinska gimnastika za razna obolijenja.

Habilitacija je stjecanje sposobnosti koje pacijent nikada nije imao, npr. kod djece.

Rehabilitaciju možemo podjeliti na:

  • primarnu – neposredno nakon nastanka bolesti, obično se provodi u bolnici. Bolesnik je u fazi dijagnostičke obrade i definisanja stanja i mogućnosti

  • sekundarnu – relativno dosta kasnije nakon nastanka bolesti, par mjeseci; gdje se bolesnik se šalje u specijalizovane ustanove. Vrši se maksimalna korekcija zatečenog stanja pod nadzorom stručnog osoblja. Bolesnik se osposobljabva za samostalnu korektivnu djelatnost.

  • tercijarna – rehabilitacija koja održava postignuto stanje, uglavnom se odvija kao kućna a  bolesnik povremeno ide u specijalizovane ustanove. Bolesnik nastavlja normalan život pridržavajući se odrđenih pravila i svakodnevnih vježbi.

Fizikalna medicina ima sličnu definiciju, ali njome je osim liječenja obuhvaćena i dijagnostika i to fizikalno-dijagnostičke pretrage koje možemo podjeliti na:

  • ultrazvuk – dijagnoza i liječenje

  • mjerenje i bilježenje fizikalnih impulsa organizma, npr. EKG, EEG, EMNG

  • denzitometrija – mjerenje gustoće kostiju

    • na bazi ultrazvuka (screening)

    • na bazi rentgena (preciznije)